Meniji ...

Crna Gora i Makedonija pobjegle iz Putinove zone “neutralnosti”, u BiH je drugačije


Crna Gora i Makedonija pobjegle iz Putinove zone "neutralnosti", u BiH je drugačije

Zagrebački politički analitičar Davor Gjenero u razgovoru za Vijesti.ba prokomentarisao je Izvještaj Minhenske sigurnosne konferencije za 2019. godinu.

Iduće proširenje 2025. stvar je prošlosti 

 

Najupečatljivijim iz ovog dokumenta ocjenjujenedostatak političkog i ekonomskog napretka u regiji, kao i zamor od proširenja unutar EU koji je na obje strane smanjio uvjerenost u nužnost pristupanja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji.

– Očito je da je najava o idućem proširenju 2025. godine stvar prošlosti, a krivica za to ne leži samo na strani Unije, nego je, dapače, uglavnom na strani država u pristupnom procesu. Da bi proširenje 2025. bilo moguće, zemlje bi već 2023. trebale završiti pristupne pregovore, jer dvije godine traje izrada i ratifikacija pristupnih ugovora – kaže Gjenero.

Pojašnjava da Srbija, koja pregovara već pet godina, nije zatvorila još niti jedno pregovaračko poglavlje, a tek ih je trećinu otvorila. Crna Gora bila je efikasnija u otvaranju poglavlja, ali je zatvorila samo jedno – ono o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, za koju u Srbiji još nisu niti definirani kriteriji, jer umjesto da napreduje, u tom poglavlju od početka pregovora sistemski nazaduje.

– Jedina svijetla tačka u regiji trenutno je Sjeverna Makedonija, a svi ostali zaokupljeni su svojim unutrašnjim problemima, koje ne rješavaju, pa pritom umjesto da napreduju, zapravo nazaduju u pristupnom procesu. To važi za Albaniju zbog unutrašnje nestabilnosti administracije, za Kosovo zbog samovolje u pitanjima formiranja vojske i mijenjanja prakse slobodne trgovine, za Srbiju koja je pod sve većim utjecajem Rusije, ali i za BiH koja ne pokazuje snagu za formiranje proevropske koalicije – navodi Gjenero.

Podsjeća da je, uz sve mane hrvatskog pristupnog procesa, u Hrvatskoj u vrijeme pregovora bila formirana svojevrsna velika koalicija i uspostavljena je saglasnost svih demokratskih stranaka (stranaka ustavnog luka) da zajedno podupiru provođenje pretpristupnih obaveza.

– Čak niti u Makedoniji nema takve velike koalicije, iako se administracija premijeraZaeva trudi uspostaviti je, a drugdje na Zapadnom Balkanu se niti ne nazire – dodaje Gjenero.

U Izvještaju Minhenske sigurnosne konferencije, između ostalog, navodi se da se u skorije vrijeme neće desiti potpuna euroatlantska integracija zemalja zapadnog Balkana. U Republici Srpskoj se, po uzoru na Srbiju, pozivaju na vojnu neutralnost, te stoga naša zemlja ne može ni da ostvari neki osjetniji napredak na svom NATO putu.

Gjenero pojašnjava da koncept zone neutralnih država nije osmislila administracija u Beogradu, nego Putinov ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

– Lavrovov koncept o četiri države je, doduše, poražen, jer su Crna Gora i Makedonija pobjegle iz zone “neutralnosti” kakvu je osmislio Putin, svojevrsnu “nesvrstanost” s jasnim proruskim predznakom – mišljenja je naš sagovornik.

Potcrtava da lider SNSD-a i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik ima posebno značenje u politici Rusije.

– On je do neke mjere pod većom kontrolom Putinovog režima nego sam Aleksandar Vučić, i Dodik služi kao svojevrsno Putinovo oruđe za kontrolu Vučića i režima u Beogradu. Za BiH je situacija u kojoj su Srbi u BiH dovedeni u vazalni položaj prema Rusiji, kojoj je ključni cilj destabilizacija Evrope, Balkana, pa time i rastakalne BiH, a istovremeno imaju dejtonovsku veto poziciju unutar BiH, potencijalno pogubna – smatra Gjenero.

Opasno agitiranje u korist Rusije

Izlaz iz te situacije se, dodaje, ne vidi, a umjesto da se formira čvrsta bošnjačko-hrvatska koalicija protiv takvog rastakanja i blokiranja perspektive BiH, potenciraju se međusobni sukobi Bošnjaka i Hrvata, a hrvatsko vodstvo Hrvate u BiH gura u zagrljaj i Dodiku i Vučiću, i Putinu  – dakle trima najvećim protivnicima stabilnosti i održivosti BiH.

Osvrnuo se i na povećano prisustvo i pojačan utjecaj Kine i Rusije u regiji Zapadnog Balkana, na šta je posebno upozoreno u Izvještaju Minhenske sigurnosne konferencije.

– Za razliku od Rusije, koja ima samo dva argumenta – vojnu silu i energente, a koja je posve bez razvojnih potencijala i zato isključivo destruktivna, teško je govoriti o tome da bi uloga Kine u regiji bila destruktivna. Za razliku od Rusije, Kina je moćna ekonomija. Položaj Rusije u globalnim odnosima najbolje je opisao bivši američki predsjednik Obama, konstatacijom da je Rusija poput države trećeg svijeta, koja može na svjetskom tržištu ponuditi samo sirovine, energiju i oružje. Kina je druga svjetska ekonomija, s velikim finansijskim potencijalom, znanjem, produktivnošću. Kompetitivnija je od Evrope u mnogo čemu, i otuda strah stare Evrope pred ekonomskim utjecajem Kine u “novoj Europi” – ističe Gjenero.

U Izvještaju je, također, spomenut i  Dodik, čijeg su se izbora za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, kako se navodi, uplašili u Sarajevu zbog mogućnosti eskalacije etničkih tenzija.

– Dodik je nekoć vodio, barem deklarativno, drugačiju politiku, i na Zapadu su ga smatrali proevropskim političarom. Čini se da je međunarodna diplomacija ostala uljuljkana u periodu kad je on kao predsjednik entitetske Vlade tokom sedmice vodio politiku u interesu zapadnih kompanija, a preko vikenda urlao na skupovima o proruskoj politici. Sad je ostalo samo to agitiranje u korist Rusije i na štetu stabilnosti BiH i Balkana, i to na avanturistički i opasan način. Nije baš jasno kako će srpska zajednica u BiH naći put natrag u normalnu politiku, ako se dogodi da Rusija izgubi interes na Balkanu – dodaje Gjenero.

Navodi kako mu se ne čini da će u narednom periodu BiH biti u fokusu američke politike.

– Čini mi se da je trenutno ključni interes Amerike riješiti pitanje Kosova, i time prekinuti povezanost Beograda s Moskvom, koja proizlazi iz potrebe Srbije za potporom u Vijeću sigurnosti UN-a, ali i u akcijama poput sprječavanja pristupanja Kosova međunarodnim organizacijama, ili smanjivanja broja država koje priznaju nezavisnost Kosova. Čini mi se da je Americi preči interes obuzdavanje ruskog, nego kineskog utjecaja na Balkanu, jer Rusija koja se doživljava kao globalni akter jest američki rival, a Kina djeluje prije svega ekonomski, i nije direktno na Balkanu konkurent Americi, nego prije svega ključnim evropskim državama – zaključuje Gjenero u razgovoru za Vijesti.ba.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *