Meniji ...

Bez Komšića nema ni tužbe ni odbrane međunarodnih prava BiH


Bez KomÅ¡ića nema ni tužbe ni odbrane međunarodnih prava BiHNakon što je politički vrh Republike Hrvatske donio odluku da iz faze propagandnog, diplomatskog i obavještajnog rata protiv Bosne i Hercegovine, pređe u protupravno nasilje nad Bosnom i Hercegovinom, otpočinjući nelegalne radove na gradnji Pelješkog mosta, i uskraćujući državi Bosni i Hercegovini pravo izlaza na otvoreno more, te pri tome krešći Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora, u bosanskohercegovačkoj javnosti se očekivano povela rasprava o potrebi Bosne i Hercegovine da pred međunarodnim sudom u Hamburgu, tužbom protiv Republike Hrvatske zaštiti svoja međunarodnim sporazumima garantovana prava.

I sam predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović jučer je kazao da je Hrvatska ugrozila suvereno pravo Bosne i Hercegovine, ignorisala i oglušila se na sve pokušaje nadležnih institucija BiH da se ovo otvoreno pitanje riješi dijalogom, u duhu dobrosusjedskih odnosa i Konvencijom UN-a.  S tim u vezi Izetbegović je kazao će biti neophodno da BiH zaštitu svojih prava traži pred međunarodnim institucijama.

“Zaštita suverenih prava države BiH nije pitanje jednog čovjeka ili jednog naroda, nego ustavna i zakonska obaveza svih predstavnika i institucija BiH. Zato su institucije BiH dužne da nastave poduzimati sve aktivnosti na zaštiti interesa i prava BiH, bez obzira što su u tim institucijama jasno vidljive opstrukcije onih kojima su, nažalost, interesi Hrvatske iznad interesa vlastite zemlje”, rekao je Izetbegović.

Kao što je na osnovu ranijeg iskustva sa pokretanjima tužbi poznato, u ovom trenutku zbog političke prirode samog sastava Predsjedništva Bosne i Hercegovine, skoro je nemoguće pokrenuti tužbu protiv Republike Hrvatske jer u instituciji Predsjedništva za nešto poput toga, jednostavno glasova nema. Indiferentni Ivanić u svakom slučaju ne bi podržao Izetbegovićevu inicijativu, a svima je znano da aktuelni  član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, Dragan Čović, nikada ne bi poduzeo takav potez. Štaviše, Čović ističe da je narušavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine, te odustajanje od međunarodno stečenih i garantiranih prava strateški interes Bosne i Hercegovine. Da Dragan Čović ne zastupa interese susjedne države Republike Hrvatske, možda bi javnosti trebalo objašnjavati razmjere apsurda po kojem kolektivni šef jedne države se zalaže za uskraćivanje prava državi koju predstavlja. Ovako to nije potrebno.

U svome današnjem saopštenju član Predsjedništva BiH Dragan Čović govoreći o slučaju Pelješkog mosta naveo je da “Bošnjaci žele ostvariti ratne ciljeve”.

“Naime, bošnjački politički predstavnici jasno i nedvosmisleno, spremni su žrtvovati strateške i infrastrukturne interese cijele države u korist vlastitih (etničkih i nacionalnih) interesa, predstavljajući to kao patriotizam, iako se radi o sebičnim ratnim ciljevima koje izgradnja Pelješkog mosta uvelike remeti”, naveo je u svome saopćenju Čović.

Jasno je da odbrana međunarodnih prava Bosne i Hercegovine nije samo interes Bošnjaka, kako navodi Čović, nego interes države Bosne i Hercegovine. Međutim, Čović je donekele upravu. To jesu ratni ciljevi, ne samo Bošnjaka nego države Bosne i Hercegovine i njenih građana. Odbrana međunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine jeste bio i ratni cilj Bošnjaka i svih građana Bosne i Hercegovine; Hrvata, Srba, Bošnjaka i ostalih, od agresije susjednih zemlja. To razumije se, nije bio samo cilj nego i obaveza građana Bosne i Hercegovine, koju su građani Bosne i Hercegovine izvršili. Da nisu, danas uopće ne bi bilo nikakve polemike vezane za izradnju Pelješkog mosta. Da građani Bosne i Hercegovine, odbranu međunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine nisu uzeli kao svoj ratni cilj, Čović danas ne bi imao potrebu govoriti to što govori.

Uostalom, da tako nije bilo, Bosna i Hercegovina danas ne bi imala ni teoretsku mogućnost da putem međunarodnih sudova brani svoja prava iz prostog razloga što ne bi ni postojala. Bosna i Hercegovina svoje postojanje može zahvaliti isključivo svojih građanima koji su se borili za legalne ratne ciljeve, nasuprot onima koji su vršli agresiju. Vanredan je uspjeh Bosne i Hercegovine i njenih građana što ona danas svoja prava kao država može braniti pred međunarodnim sudovima, a ne pred neprijateljskim tenkovima. Nažalost i ta mogućnost je u velikoj mjeri reducirana upravo zato što u Predsjedništvu sjede ljudi poput Dragana Čovića koji smatraju da je obespravljivanje Bosne i Hercegovine njen strateški interes.

Ipak ni da takvo stanje nije trajno, jer njega mogu promijeniti upravo građani Bosne i Hercegovine. Pri postojećem stanju, i odnosu snaga u Predsjedništvu, istine radi, to nije moguće. Kao što je poznato da bi Bosna i Hercegovina imala mogućnost pokretanja tužbe protiv Hrvatske, odnosno mogućnost odbrane svojih međunarodno stečenih prava, najmanje dva člana Predsjedništva Bosne moraju biti za to.

Pitanje odbrane međunarodno stečenih prava Bosne i Hercegovine, a u ovom konkretnom slučaju pitanje tužbe Bosne i Hercegovine protiv Hrvatske zbog kršenja Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, nije nikakvo predizborno pitanje. To je pitanje, od strateškog interesa za Bosnu i Hercegovinu. Pitanje, da li možemo koristeći se pravnim mehanizmima da odbranimo svoju teritoriju. Upravu je Izetbegović kada kaže da ono nadilazi i lične i nacionalne interese. Radi se o državnim interesima.

Međutim, od odnosa snaga u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine ovist će mogućnost te odbrane. Pored člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, minimalno se odbrani međunarodno stečevnih prava Bosne i Hercegovine mora priključiti i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda kako bi tužba protiv Hrvatske, kao preduslov odbrane međunarodno stečenih prava BiH, uopće bila moguća.

Jasno je da će član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda uvijek biti za pokretanje tog mehanizma odbrane pred protupravnim nasiljem nad državom. Pitanje je da li će to biti i član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Pitanje, osim u jednom slučaju. U slučaju da za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine bude izabran Željko Komšić. Tek tada bi Bosna i Hercegovina imala priliku da u narednom periodu koristeći se međunarodnim pravom odbrani svoje interese.

Obzirom da ostali kandidati za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda poručuju da je ugrožavanje prava BiH od njenog interesa poput Dragana Čovića, ili pozivaju da Bosna i Hercegovina odustane od borbe za svoja međunarodno stečena prava poput Boriše Falatara, te da je teško očekivati da Diana Zelenika ima drugačiji stav, Komšić ostaje jedni kandidat iz reda hrvatskog naroda koji nema nikave dileme u vezi potrebe Bosne i Hercegovine da svoja međunarodno stečena prava brani pred međunarodnim sudovima. Odluke u Predsjedništvu BiH donose se konsenzusom, međutim dva glasa za obranu međunarodno stečenih prava BiH za pokretanje tužbe BiH protiv Hrvatske nadjačali bi jedan eventualni glas protiv od strane člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda koji bi doduše imao mogućnost po članu 42. Poslovnika o radu Predsjedništva da u slučaju nepostizanja konsenzusa odluku proglasi destruktivnom po vitalni nacionalni interes Republike Srpske i pošalje je na razmatranje ovlaštenom entitetskom organu, u ovom slučaju Narodnoj skupštini Republike Srpske, ili u kranjem cilju na Ustavni sud BiH. U tome slučaju Republika Srpska ostala bi jedini zaštitnik protupravnog nasilja Hrvatske nad Bosnom i Hercegovinom, pa i Republikom Srpskom koju istovremeno Hrvatska zatrpava radioaktivnim otpadom.

Eventualno pokretanje tužbe Bosne i Hercegovine protiv Hrvatske zbog slučaja Pelješkog mosta (kršenja Konvencije Ujedinjenih naroda na štetu BiH) samo je personfikacija mogućnosti Bosne i Hercegovine da i stvarno a ne samo formalno postane subjekt u međunarodnim odnosima. Pored toga da bi Bosna i Hercegovina imala mogućnost tužbe protiv Hrvatske zbog pljačke bh.imovine u Hrvatskoj, mogućnost da spriječi Hrvatsku da koristi vodu iz Buškog jezera, sa teritorija Bosne i Hercegovine, pri tome joj nanoseći višemilionsku štetu, čemu se na nazire kraj, biće nužno isto ono što je gore navedeno za slučaj tužbe protiv Hrvatske zbog Pelješkog mosta. Stoga je pred građanima Bosne i Hercegovine da Bosni i Hercegovini vrate mogućnost odbrane putem međunarodnog prava sa ciljem da se prekine protupravno nasilje nad BiH. Građani BiH ne trebju se pitati šta o tome misle oni koji za strateški interes države proglašaaju oduzimanje njenih prava ili predaju. Suvišno je.

Piše: Nihad Hebibović

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *